Sve što treba da znam o tome kako treba živeti, šta raditi i kakav biti, naučio sam još u vrtiću. Mudrost me nije čekala na vrhu planine, na kraju dugog uspona školovanja, nego se krila u pesku dečijeg igrališta. A evo šta sam tamo naučio:
- Sve podeli sa drugima.
- Igraj pošteno.
- Ne muči ljude.
- Svaku stvar vrati gde si je našao.
- Počisti za sobom.
- Ne uzimaj ono što nije tvoje.
- Kada nekoga povrediš, izvini mu se.
- Peri ruke pre jela.
- Pusti vodu u toaletu.
- Topli keks i hladno mleko su zdravi.
- Živi uravnoteženo: malo uči, malo razmišljaj, crtaj, slikaj, pevaj i pleši, igraj se i radi – svaki dan od svega pomalo.
- Svakog poslepodneva odspavaj.
- Kad izađeš u svet, budi oprezan u saobraćaju, drži se za ruke i ne udaljavaj se od svog druga.
- Ne zaboravi da čudo postoji. Seti se semenke u plastičnoj čašici: koren je krenuo u dubinu, stabljika u visinu, niko ne zna zašto i kako, ali tako je sa svima nama.
- Zlatne ribice, hrčci, beli miševi, čak i semenke iz plastične čašice – jednom moraju da umru. I mi ćemo.
- A zatim se setite svojih prvih slikovnica i prve reči koju smo naučili – najveće i najvažnije od svih reči – VIDI.
Sve što treba da znate sadržano je negde u ovom spisku. I zlatno pravilo, i ljubav, i osnovna pravila higijene. Ekologija i politika, ravnopravnost i zdrav život. Uzmite bilo koje od tih pravila, dodajte mu teške, odrasle i zvučne reči i primenite na život svoje porodice, posao, državnu politiku, svet u kome živimo – i videćete da će pravilo ostati jasno, tačno i čvrsto.
Robert Fulgam